Šta se dešava kad kombinujete 520 kompjutera, 470 projektora i stotinjak osoba koje sebe smatraju ultratehnolozima? Upravo to je odlučio otkriti teamLab.
Ovaj japanski umjetnički kolektiv (likovnih umjetnika, arhitekata, matematičara i mnogih drugih profesija) još od 2001. godine pomjera granice umjetnosti svojim digitalnim djelima, imerzijskim i često efemernim. Nakon niza izuzetno popularnih izložbi održanih širom svijeta, dok se njihove atraktivne instalacije masovno dijele na društvenim mrežama, ova grupa nedavno pravi ogroman iskorak i u Tokiju otvara muzej Borderless – u stvarnoj zgradi. Borderless (Bez granica) prva je institucija na svijetu posvećena digitalnim umjetničkim djelima, i prva na svijetu gdje centralno mjesto zauzima dijeljenje preko Interneta.
Muzej teamLab Borderless, nedavno otvoren u tokijskoj četvrti Odaiba, prostire se na 10.000 kvadratnih metara, a otvoren je u saradnji s Mori Building, firmom za upravljanje nekretninama koja u Japanu odavno podržava umjetnički i kulturni sektor. Muzej sadrži 50 obimnih radova teamLaba organizovanih u pet odjeljaka: Svijet bez granica; Atletska šuma; Park budućnosti; Šuma svjetiljki i Čajana En. Svi eksponati su interaktivni: reaguju na pokrete posjetilaca i stvaraju prikaz svjetla i boja koji se stalno mijenja.
„Želimo da posjetioci shvate da digitalna tehnologija može proširiti koncepciju umjetnosti. Umjetnost koju mi stvaramo sastoji se od umjetnosti i gledalaca, a prisustvo i ponašanje gledalaca utiču na umjetnost.“
Među eksponatima je i Cvjetna šuma: izgubljena, apsorbovana i preporođena (2017.) – soba prekrivena projekcijama cvijeća koje vene kad ga se dodirne ili nagazi, a raste dok posjetioci mirno stoje. Šuma rezonantnih svjetiljki (2016.) sastoji se od niza sijalica koje vise s plafona i mijenjaju boju čim im se neko približi, a Univerzum s više skokova (2018.) – prostorija s temom svemira – omogućava posjetiocima da formiraju planete skakućući po elastičnom podu. teamLab kaže da je srž ovih djela ne samo želja da se premosti jaz između umjetnosti i publike, već i da se inicira „pomak u odnosu između individualnih gledalaca i mase gledalaca“.
