Kratka biografija
Ja sam Filip. Od trenutka kada sam prvi put zaigrao Wolfenstein 3D na tatinom 486, zaljubio sam se u svijet video igri i obećao sebi da ću jednog dana omogućiti isto iskustvo i drugima. To je bio motiv za korak koji sam učinio kasnije u 2015. godini kada sam prvi put ušao u tu industriju kroz posao u TabTale – kompanija za mobilne video igre. U 2018. godini sam okušao svoju sreću u NapNok-u kao programer njihove igrice – Chimparty i nekoliko drugih prototipa. Sada radim u CrazyLabs kao Unity programer. U slobodno vrijeme sa svojim Global GameJam (GGJ) 2020 timom nastavljam da razvijam igru koju smo tada započeli.
Filipe, nedavno si osvojio prvo mjesto na Global GameJam takmičenju u Makedoniji, za novu video igru, sa svojim kolegama. Možeš li nam ispričati nešto više o tome i kakva je bila atmosfera?
Već nekoliko godina sam dio GameJam-a i atmosfera je uvijek ista: mnogo mladih ljudi zajedno na jednom mjestu, svi pokušavaju da iskoriste svoje ideje u najboljoj verziji tokom ograničenog slobodnog vremena, i niko ne odbija pomoći drugima. Tako se nekada potrefi da jedna osoba piše muziku za više različitih timova, drugi neko pomaže sa animacijama, treća osoba isprobava mehaniku igre… Na kraju, svima fali sna, ali niko ne gubi volju i želju sve do posljednjeg trenutka, kada usavršavamo igru koliko god možemo.
Smatram da je ovaj događaj mjesto gdje se može naučiti mnogo novih stvari, a zasigurno ćete biti zapanjeni kako su ovi ljudi sposobni osmisliti i kreirati stvari u roku od 48 sati.
Da li su ti se karijera i život promijenili od tada?
Iskreno, ne mogu reći da je neki određeni GameJam bio tačka preloma, jer svaki GameJam mi je do sada dokazao da želim da se bavim video igrama kroz svoj život. Naravno, ne shvatite me pogrešno, divno je konačno osvojiti prvo mjesto, posebno jer je to bio moj prvi zajednički projekat sa Dimetom i Aleksandrom. Posrećilo nam se pa nam je Dare komponirao muziku. Prvi put ikada smo pristupili projektu bez mnogo očekivanja, samo da bi provjerili kako funkcioniramo skupa, i dobili odlične rezultate. U tom smislu, prvo mjesto nam je pokazalo da smo definitivno dobar tim i motivisalo nas da nastavimo raditi na igri, koju bi vjerovatno zapostavili da nismo osvojili prvo mjesto.
Zašto bi preporučio drugim mladim programerima video igara da učestvuju u PlayUK programu?
Dime i ja smo se čak upoznali tokom PlayUK programa. Pa je zbog toga meni najvažniji ishod ovog programa to što sam upoznao nekoga sa kim želim igrati igre. Naravno, iskustvo koje su sa nama podijelili pozvani govornici je bilo jako korisno (na primjer, jedna od stvari koje sam naučio je kako stvarati muziku sa Gameboy konzolom?!). Međutim, najbolje od svega je to što ste na istom mjestu sa toliko ljudi koji dijele jednaku želju da rade na video igrama kao i vi. I kada vidite kako vam pokazuju svoje projekte sa mnogo ljubavi, sve vas to podsjeti zašto ste odlučili da budete baš u toj branši.
Koji savjet možeš dati mladim ljudima koji žele da pristupe svijetu video igara a ne znaju odakle početi?
Moj jedini savjet bi bio – počnite kreirati igre bez mnogo razmišljanja, doslovno krenite od prve ideje koje se dosjetite, koliko god budalasta i suluda izgledala. Prvi pokušaji zasigurno neće biti remek djela, ali će vam pomoći da shvatite šta vam najviše odgovara i na čemu treba da još radite. Upravo to će vam pomoći u izgradnji puta.
